Poslije niza godina ispunila se životna
želja jednog kralja i kraljice i dobili su kćer. Pozvali
su na krštenje sve, pa i sedam vila, koje su živjele u
zemlji. Bio je običaj da vile požele novorođenčetu sve
vrline i najljepše osobine. U stvari, bila je još jedna
vila, ali ona je bila tako stara, da su je svi
zaboravili. Kad je vidjela da nije pozvana, vila se
naljuti i ode u dvor puna srdžbe. Šest vila već je bilo
izrazilo svoje želje, kada se stara vila pojavi i viknu:
"Ona će se ubosti na vreteno i umrijeti! "Svi su bili
zaprepašteni, ali sedma vila istupi i reče: "Ja ne mogu
ovu želju da poništim, ali moja želja je da ona ne umre,
nego da spava sto godina, dok ne dođe princ koji će je
probuditi iz sna!"
Kralj je htio da spriječi da se ova želja ikad ostvari,
pa je naredio da se sve preslice i vretena u zemlji
spale.
Princeza je izrasla u lijepu, pametnu i prijatnu
devojku. Ali jednog dana, preseli se dvor u ljetnu
palatu. Princeza tamo nije još nikad bila, pa pođe iz
sobe u sobu da sve pregleda. Naizad je stigla do jedne
sobice u kuli, a tamo je sjedila stara vila, prerušena u
seljanku i prela. Princeza to još nikad nije vidjela, pa
upita: "Šta to radite?? Moguli da pokušam?" Starica joj
dade vreteno, princeza ubode prst i pade na pod. Stara
vila iščeze, smijući se, ali sedma vila priskoči. Ona
odnese princezu u njen krevet i začara cio dvor. "Sve
što živi među ovim zidovima neka spava, sve dok se
princeza ne probudi!" Istog trenutka svi su utonuli u
san, tamo gdje su se zatekli. Vila učini da dvorac
obraste šibljem i trnjem.
Sto godina kasnije putovao je jedan princ kroz zemlju.
Vidio je tornjeve palate, koji su se uzdizali iznad
divlje šume, pa upita kome pripada taj dvr. "To je
začarani dvor", rekli su mu ljudi. "U doba naših predaka
bio je to dvor jednog kralja, ali sad ne može niko da
prodre kroz to trnje. "Princ je hteo da pokuša jer je
osjecao kako ga nešto čudno privlači. On pođe kroz šumu
i izgledalo je kao da se sve pred njim sklanja u stranu,
ali trnje je zadržavalo sve one koji su pokušavali da ga
prate. Brzo je stigao do palate. Sve je bilo potpuno
zaraslo u žbunje, a on je pomislio da su stražari mrtvi.
Međutim, kad ih je dotakao, vidio je da spavaju. Prošao
je kroz dvorski vrt i dvorane i svud je nailazio na
ljude koji spavaju. Konacno je stigao do sobe u kojoj je
na krevetu ležala princeza, lijepa kao slika. Zaljubi se
odmah u nju i poljubi je. Ona se probudi i reče: "Najzad
si došao. Sanjala sam te. "Tog trenutka svi su se u
dvoru probudili. Šuma i trnje je iščezlo i nije dugo
potrajalo a princ i princeza su slavili vjenčanje.
Nazad
