2007. godina

Rođen sam u utorak, 16. oktobra u 00.25 h.

Kažu da sam odmah vidio mamu, možda je i bilo tako, ne sjećam se.

Tatu sam vidio sutradan, od tada datira moja prva fotografija.

Moj dolazak kući, u subotu 03. novembra oko 14 sati, iz bolnice me dovezao kum Predrag Ivošević, auto, zelena Opel vektra.

Spavam u sobi zajedno sa mamom i tatom, moj krevetić je bijele boje, imam i svoju posteljinu sa medom i zekom.

2008. godina

Doček prve Nove godine, nije mi ostao u naročitom sjećanju. Bili su nam u gostima Aleksandra, Ljilja i Milan.

Moj prvi Božić, za badnje veče imali smo goste, baku, tetku, teču i mog brata Borisa.

Prvi put sam išao na slavu kod Đukića,Vladan još nije bio rođen. Nije mi bilo naročito interesantno, a nije ni mami i tati, stalno su me morali nositi.

12. aprila su izbili prvi zubi, donje jedinice, tata ih je prvi vidio

19. aprila sam prvi put dobio temperaturu, a bogami i čepić u guzu.

Obožavam da gledam Kolibre, baš su smiješni.

12. juli, Petrovdan. Kršten sam na Vračaru. Dobio sam i kuma, Milenka Savića. Krstio me prota Ratko Savić. Prethodno su se mama i tata vjenčali, bilo je toliko dosadno, da sam se od dosade ukakio. Presvukli su me prije krštenja

16. oktobra, moj prvi rođendan; dali su mi da probam šampanjac za djecu, svidio mi se. Šteta što je rođendan jednom godišnje.

Dosad sam naučio mnoge stvari, odgrizao sam gumu na svojim cipelama, više puta sam ugrizao mamu i tatu (uz vrisak, što je u tome jedino interesantno), naučio sam da obaram flaše, otvaram rernu i vrata na veš mašini, uspješno guram prstiće mami i tati u nos.Ma, nema šta ne znam.

Kažu da sam sa 14 mjeseci definitivno prohodao, prije toga sam puzao, stajao sa i bez oslonca, penjao se uz stepenice, ništa mi od toga nisu priznali. Dva mjeseca kasnije usavršio sam i hodanje unatraške. Mami i tati svi kažu da im je dosad bilo lako, a da sad nastupaju problemi.

(1)   (2)