Bila jednom tri medjveda. Jedan veliki
medvjed, jedan srednji i jedan mali medvjed. Živjeli su
u slatkoj kući na kraju šume i imali jedan mali krevet,
jedan srednji i jedan vrlo veliki krevet; jednu malu
stolicu, jednu običnu i jednu ogromnu stolicu; jedan
tanjirić, jedan tanjir i jednu tanjirčinu.
Svako jutro spremali su ogroman lonac kaše i iz njega
punili tanjirić, tanjir i tanjirčinu, dok im se kaša
hladila, išli bi u šetnju.
Jednog jutra prolazila je kroz šumu djevojcica
Zlatokosa, pa je ugledala kućicu i ušla u nju. Jasno je
da to nije bila lijepo vaspitana djevojcica, inače ne bi
nikad ušla bez poziva u tuđu kuću. Vidjela je tri
tanjira kaše i htjela da je proba. Ali joj je kaša iz
velikg tanjira bila preslana, iz srednjeg preslatka, a
samo je kaša u malom tanjiru bila ukusna. I svu ju je
pojela. Zatim je probala sve tri stolice, ali kad je
sjela na malu stolicu, ona se slomila. Popela se uz
stepenice i tamo našla tri kreveta. Probala je veliki i
srednji krevet, a kad je legla na mali, zaspala je.
Medvjedi su se vratili kući."Neko je jeo iz mog
tanjira!" mumlao je veliki medvjed. "Neko je probao moju
kašu!", mumlao je srednji medvjed. "A neko je svu moju
kašu pojeo!", pištao je mali medvjed. Onda su
primeijtili da je neko sjedio na njihovim stolicama, a
mali medvjed se razvikao: "Neko je slomio moju stolicu!"
Pošli su da pogledaju ima li koga u kući i najzad su
otišli i gore u spavaću sobu."Neko je spavao u mom
krevetu", rekao je srednji medvjed. "U mom krevetu je
neko spavao i još uvijek je u njemu!" cikao je mali
medvjed. Zlatokosa se u tom času probudila i tako
prestrašila da je iskočila pravo kroz prozor i odjurila.
Tri medvjeda je nikada više nisu vidjela.
Nazad
