Bila jednom jedna ljupka djevojka, po
imenu Snježana. Njena mati je umrla, a otac joj se po
drugi put ožnio jednom lijepom, ali sujetnom ženom, koja
je ustvari bila vještica.
Ona je sebe smatrala najljepšom ženom na
svijetu i imala je čarobno ogledalo, koje joj je uvijek
sve govorilo. Jednog dana zapita ona ogledalo kao i
obično: "Ogledalo, ogledalce na zidu, kaži mi ko je
najljepši na svijetu?" Ali ogledalo je razljuti
odgovorivši;" Snježana je najljepša!"
Djevojka je zaista bila prava ljepotica.
Maćeha je bila užasno ljubomorna, pa naredi jednom od
svojih lovaca da odvede Snježanu u šumu i tamo je ubije.
Lovac povede Snježanu, ali nie mogao da je ubije i
ostavi je tamo, usput on zakla jednu svinju, izvadi joj
srce i odnese ga gospodarici, kao dokaz da je ubio
djevojku. Tako je maćeha jedno vrijeme bila zadovoljna.
U međuvremenu Snježana je lutajuci kroz
šumu, stigla do kućice u kojoj je živjelo sedam
patuljaka. Čovečuljci su se sažalili na nju i zadržali
je da živi kod njih. Ona im je kuvala, čistila kuću i
svi su bili srećni. Ali jednog dana upita maćeha opet
svoje ogledalo: "Ogledalo, ogledalce na zidu, kaži ko je
najljepši na svijetu?" Kad je čula da je Snježana
najljepša, prosto je pobješnjela. Ogledalo joj je takođe
reklo da Snježana živi u šumi, u kućici kod sedam
patuljaka. Ona se preruši u staru prosjakinju i napuni
jednu korpu jabukama. Odozgo je stavila jednu otrovnu
jabuku. Uputila se kućici patuljaka. Oni su svi bili na
poslu, u rudniku dijamanata. Prije nego što su otišli,
upozorili su Snježanu da ne razgovara sa nepoznatima.
Ali stara prosjakinja je izgledala tako prijateljski i
dala joj je tako lijepu jabuku, pa je ona zaboravila na
upozorenje. Zalogaj otrovne jabuke zaglavio joj se u
grlu i ona pade na zemlju kao mrtva. Kad su se patuljci
uveče vratili, našli su je kako leži na zemlji i pored
sveg truda nisu uspjeli da je povrate. Svi su plakali, a
jedan reče: "Ona je i suviše lijepa da bismo je
zakopali. Hajde da joj napravimo stakleni sanduk, tako
cemo moći još neko vrijeme da je gledamo!" I tako su je
stavili u stakleni sanduk. Prekrili su ga cvijecem i
stajali na straži pored nje.
U to vrijeme je kroz šumu prolazio princ.
Čim je ugledao lijepu djevojku u sanduku, odmah se
zaljubi u nju. Patuljci mu ispričaše sta se dogodilo i
on se, tužan saže i poljubi je. Tog trenutka primijeti
da ona trepće. "Ona je živa!", uzviknu on i podiže je, a
komad jabuke izlete iz grla. Istog časa ona otvori oči.
Princ je upita dali bi htjela da se uda za njega, a ona,
presrećna odmah pristade. Patuljci su ih ispratili do
palate, gdje su se odmah vjenčali. Kad je maćeha to
saznala, bila je toliko ljuta da je pala na mjestu
mrtva.
(Braca Grim)
Nazad
