Bio jedno jedan stolar po iemu Đepeto koji nije imao djece. Da se ne bi osjećao usamljen on jedno dana napravi lutka od drveta, napravi mu šešir od mekane sredine hljeba i odijelo od hartije, pa mu dade ime pinokio. Zamislite sada Đepetovo iznenađenje kada je vidio da njegov lutak govori i hoda kao pravi dječak!

Đepeto je riješio da Pinokia lijepo vaspita. prodao je svoj kaput da bi mu kupio bukvar i poslao ga u školu, kao pravog dječaka. Ali na ulici Pinokio začu cirkusku muziku, pa kako mu se nije išlo u školu, prodade bukvar, kupi ulaznicu i pođe da gleda predstavu; iz prikrajka su na njega motrila dva nevaljala drugara, mačak i lisac.

Vlasnik cirkusa, gutač vatre, pomisli da je Pinokio jedna od njegovoh lutaka, pa ga zgrabi za kosu i ubaci u svoja kola. Ali kad mu Pinokio kroz suze ispriča šta mu se sve dogodilo, gutač vatre, koji je, iako strašnog izgleda, bio dobrog srca, oslobodi ga, i čak mu pokloni nekoliko zlatnika, preporučujući mu da starom Đepetu kupi nov kaput.

Mačak i lisac čuli su razgovor gutača vatre i Pinokia i riješili da se domognu zlatnika. Prišli si Pinokiju i spričali mu da znaju jedno čarobno polje na kojem, kad se uveče posije zlatnik, preko noći iz njega izraste drvo od zlata.

Prostodušni Pinokio posluša dvojicu varalica, i čim je pala noć pođe na označeno mjesto da posije svoje zlatike, ali ga na ulici sustigoše dva razbojnika, a to su bili mačak i lisac, pa mu oteše novac i okačiše ga na drvo.

Srećom naiđe vila i oslobodi ga, pa ga povede svojoj kući. Vila je njegovala Pinokia sve dok se nije oporavio, a onda ga zamoli da joj ispriča svoje doživljaje. Pinokio, ne želeći da vila dozna kako je iznevjerio Đepeta, stade da izmšlja i priča kojekakve laži; ali dok je govorio, primijeti da njegov nos postaje sve duži. Pinokio shvati da mora biti iskren, pa ispriča vili cijelu istinu. Vila ga strogo ukori, a onda ga posla kući, jer je znala da je Đepeto veoma zabrinut zbog njega. Pinokio obeća vili da će se odmah vratiti kući, ali usput srete Lučinjola, lijenog i neposlušnog dječaka, koji ga ubijedi da pođe s njim u zemlju igračaka.

U ovoj čudesnoj zemlji bilo je mnogo druge djece koja su se zabavljala najrazličitijim igračkama, pa su to radili i Pinokio i Lučinjolo, ali zabava je kratko trajala.

Svoj djeci odjednom su porasle uši i svi se pretvoriše u magarčiće. Pinokia-magarčića kupio je vlasnik jednog cirkusa i tjerao ga da nastupa svako veče. Ali jednog dana Pinokio je pao, i otada je hramao, pa je gazda riješio da ga se otarasi i bacio ga u more. Kad je pao u more Pinokio se opet pretvorio u lutka, ali tek što je to shvatio proguta ga kit. Iznenađenjima još nije bio kraj: u utrobi kita Pinokio ugleda Đepeta, koji je bio pao u more iz čamca dok je tražio Pinokija.

Đepeto i Pinokio zagrliše se, odlučivši da zajedno umru u kitovoj utrobi. Srećom, kit stade da kija, i tako ih izbaci iz svog trbuha, te se na kraju nađoše na obali zdravi i čitavi.

Kakvo je tek bilo iznenađenje kad su shvatili da Pinokio više nije lutak već dječak od krvi i mesa.

Nazad