Jedne večeri siromašni šumar povjeri se svojoj ženi da ce sutra dan morati da ostavi njihovu sedmoricu dječaka u šumi jer nije imao dosta novca da ih sve prehrani. 
Palčic, najmlađi i najdovitljiviji od sedmorice braće, čuo je te riječi, a sutradan, iduci kroz šumu sa ocem i braćom, svaki čas je bacao mrvice hljeba da bi po tom tragu mogao da nađe put do kuće. Dok su se uspinjali jednom stazom, primijetiše da im je otac nestao i uhvati ih strah, ali Palčić ih je hrabrio, uvjeren da će pronaći put povratka. Nažalost, ptice bijehu pojele sve mrvice koje je on bacao. Ipak, u daljini ugledaše osvijetljene prozore neke kuće.

Palčić povede svoju gladnu i uplašenu braću prema dalekoj svetlosti. Tako stigoše do kuće, u koju ih primi neka dobra, ali povelika žena. Ali tada stiže i gospodar kuće, a to je bio zli div, koji zatvori dječake u podrum da bi ih sutra dan pojeo. Žena pripremi večeru divu, a u vino mu pomiješa prašak za uspavljivanje. I dok je div bio zabavljen jelom, mališani uspješe da se iskradu i pobjegnu. Kad je div shvatio da su pobjegli, obuo je svoje čarobne čizme u kojima je jednim korakom prelazio sedam milja i krenuo za njima. Ali prašak je počeo da deluje, i div odjednom osjeti neodoljivu pospanost, pa leže na zemlju i zaspa. Onda mu Palčić svuče čizme od sedam milja, pa obuvši ih sam pojuri da o svemu obavijesti kraljevsku stražu. Div je onda zarobljen, a kralj nagradi Palčića  i njegovu braću kesom dukata.

Tako se oni srećno vratiše svojim roditeljima i zauvijek ostadoše s njima. 

Nazad