"Uh što je
dosadna knjiga bez slika i dijaloga!" Mislila je Alisa
jednog dinog ljetnjeg jutra dok je sjedeći pod krevetom
nestrpljivo prelistavala neku knjigu.
Odjednom,
prenu se kad opazi jednog bijelog zeca koji je
trčao koliko ga noge nose, pogledavajući na soj ogromni
sat i bajkajući se:"Jao, teško meni, stalno kasnim!".
Alisa istog trena skoči na noge i potrča za zecom,
prateći ga sve do njegove jame. Tek što kroči u
nju, jama je na početku bila nalik na tunel, Alisa
osjeti kako propada kao kroz neki dubok bunar, ali
polagano, kao da leti. "Ima li kraja ovom padanju? Ko
zna koliko sam kilometara dosad propala..." Kad
konačno dotače tlo, Alisa se nađe pred nekim vratašcima,
koja joj rekoše: "Ne možeš da uđeš jer si prevelika!"
"Vrata koja govore? Pa ovo je zemlja čuda", uzviknu
Alisa zaprepašteno. Uto na jednom stočiću opazi bočicu
sa etiketom na kojoj je pisalo "popij me". Ona to i
učini, i već poslije prvog gutljaja shvati da je visoka
svega dva palca. Onda Alisa proođe kroz vratašca, i nađe
se u prekrasnom vrtu. Na jednom travnjaku ponovo ugleda
bijelog zeca, koji je pozva u svoju kuću.
U kući bijelog zeca
Alisa spazi na stolu bočicu sličnu onoj sa tečnošću od
koje se smanjila. Popo jedan gutljaj, i sada stade da
raste, pa je uskoro jedva mogla da stane u zečevu kuću.
To je toliko rastuži, da je plakala sve dok se oko nje
nije stvorilo pravo jezerce od suza.
Kad je gucnula malo
tečnosti iz još jedne bočice, opet se smanjila, pa
prateći zeca stiže u vrt, i tu naiđe na gusjenicu,
tačnije gusjenka, koji je izvaljen na šeširu jedne
pečurke, pušio na čibuk.
"Već mi je dosadilo da
budem ovako mala. Možete li mi vi, gospodine Gusjenko,
pomoći da povratim svoj stas?" "Ako zagrizeš pečurku s
jene strane, postaćeš jošmanja, ako zagruzeš sa druge
strane, porašćeš".
Grickajući čas odavde
čas odande, Alisa povrati svoju pravu visinu. Tu se
Alisi predstaviše čudne ličnosti: šašavi šeširdžij,
martovski kunić, puh i druge životinjice. Bilo je
vrijeme za čaj i zajedničku užinu. Onda se opet pojavio
i bijeli zec, ovoga puta svirajući trubu. "Ide njeno
veličanstvo Pikova kraljica!", objavi on. I zaista,
stiže kraljica s pratnjom vojnika u oklopima od karata
za igru. Kraljica pozva Alisu da odigraju partiju
kroketa. Alisa je pobjeđivala, i kraljica, veoma ljuta,
prekide igru vičući: "Straža! Uhapsite je, hoću da joj
sudim!" Započe ispitivanje. "Dakle, draga moja", reče
kraljica, "zar ti ne znaš da će svakome ko prkosi
kraljici biti odrubljena glava?" "Vaše veličanstvo, ja
nisam željela... samo sam pratila bijelog zeca i ..."
"Dosta priče! Odrubite
joj glavu". Alisu počeše da vuku ... ali šta se to
događalo? Oko nje se sve kovitlalo, karte za igru
letjele su svud oko nje, a onda pikova kraljica poče da
iščezava, a za njom i šeširdžija, i bijeli zec...
Alisa otvori oči, a
svi likovi iz san kao da su i dalje nastanjivali svijet
oko nje. !Nisam uspjela da stignem bijelog zeca!" Bijeli
zec zaista postoji u zemlji čuda, i žuri da ne zakasni
na svoj sastanak.
Nazad
